Ipak, iza Sejada Salihovića stoji mnogo životnih problema i poteškoća koje je ovaj mladić uspješno prevazišao i danas možemo slobodno reći živi životom iz snova.
"Imao sam sedam godina kada smo morali napustiti Bosnu zbog ratnih dešavanja. U to vrijeme moj otac bio je radnik u fabrici i radio je teško i mukotrpno kako bi izgradio dom i sigurnost svojoj porodici. Jednog dana srpski vojnici pokupili su moju porodicu i odveli nas kamionima u skladište gdje smo spavali na podu. Bilo je teško, no srećom ostali smo živi. " prisjeća se Sejad Salihović.
"Nakon određenog perioda došli smo u Berlin gdje smo pokušali započeti novi život. Bez posla, stana, bez ičega. Kao izbjeglice nismo uopšte bili sigurno da ćemo ostati živjeti u Njemačkoj, te smo svakih šest mjeseci morali posjećivati službu koja nam je izdavala novu boravišnu vizu. Bio je to veliki stres i strah da uvijek možemo biti deportovani. Pamtim iz tog perioda da su moji roditelji radili vrlo vrijedno kako bi nam učinili život podnošljivim i upravo zato želim im kroz svoju karijeru sve vratiti. " kaže popularni Sejo.
"Fudbal nisam počeo igrati sve do dvanaeste godine. Moj brat me odveo u niželigaški klub Minerva 93 Berlin. Nakon sedam godina već sam nastupio za Herthu iz Berlina u Bundesligi. U tom trenutku bila mi je velika čast trenirati i igrati sa fudbalerima poput Marcelinha, no zbog činjenice da sam zarađivao malo gledao sam da napustim Berlin što prije, ne zbog mojih prijatelja koji su znali praviti životne greške baš poput mene, nego zbog samog grada Berlina koji nudi mnogo dobrih, ali i loših prilika. Ipak, odluka da odem u Hoffenheim bila je isključivo moja." kaže Sejad Salihović.
"Mnogo sam zahvalan Ralfu Rangnicku koji mi je pomogao u adaptaciji na novu sredinu. Danas je tu novi trener Markus Babbel kojeg izuzetno poštujem. Kod njega mi se sviđa što tačno zna koliko nam je rada potrebno za napredak, ali i što nikome nije zagarantovano mjesto u prvoj postavi ukoliko ga ne zasluži. Krivo mi je što smo imali sukob koji je doveo do 15-dnevne moje suspenzije, kao i što mi je krivo što su mediji napisali da ja isključivo želim biti kapiten Hoffenheima. To nije istina i u mom timu ima mnogo drugih momaka koji zaslužuju traku oko svoje ruke." zaključuje Sejad Salihović.
[right_sidebar]
Nema komentara:
Objavi komentar