Sali, nijedan drugi trenutni igrač nije toliko dugo u TSG-u kao ti. Šta za tebe predstavlja posebnost Hoffenheima?
Da, već sam sedam godina u TSG-u. Lijepo mi je, uživam u mirnom okruženju. Ljudi oko kluba su jako prijatni. Bila je to velika promjena – pravi kulturološki šok – kada sam iz Berlina došao ovdje. Ali sada zaista uživam.
Ponekad dolaziš ovdje u Quints. Uživaš li u bliskosti s navijačima?
Da, jako. Posebno je to bilo izraženo u prvim bundesligaškim sezonama. Ljudi su bili veoma euforični i potpuno su se poistovjećivali s klubom. To je u posljednje vrijeme malo splasnulo, vjerovatno i zbog težeg sportskog perioda.
Misliš li da je to samo zbog rezultata?
Ne, ne samo zbog toga. Naša priča o uspjehu, od Regionallige do Bundeslige, pobudila je znatiželju. Tada je sve bilo novo i ljudi su bili veoma zainteresovani. Sada je važno da dugoročno uključimo navijače i da cijela regija stoji zajedno. Takve stvari se razvijaju s vremenom, i siguran sam da će se to desiti. Potencijal postoji.
Kakav odnos danas imaš prema Bosni?
Uvijek rado idem tamo. Ne samo zbog reprezentacije, nego i često na odmor. Mnogi ljudi su se vratili u naše staro selo i ja sam svojim roditeljima tamo izgradio kuću. Uvijek se radujem kada odem tamo i vidim prijatelje. Tada se stvarno odmorim.
Kada si fudbalski krenuo uzlazno u Herthi, bio si u društvu sa Ashkanom Dejagahom i braćom Boateng. I privatno ste se često družili.
Da, to su dobri momci. Bili smo sjajna ekipa i puno smo se zabavljali. I danas smo u kontaktu, iako je to zbog našeg posla teško. U profesionalnom fudbalu je normalno da svako ide svojim putem. Mnogi od nas nisu dobili pravu šansu u Herthi i morali smo relativno rano promijeniti klub. Za mene je to, gledano unazad, bilo potpuno ispravno. Prelazak u Hoffenheim bio je veoma važan za mene i lično me mnogo unaprijedio.
Sada si ovdje od 2006. i postao si „domaći“. Je li Kraichgau postao tvoj dom?
Lijepo je ovdje. Živim sa roditeljima u dvije spojene kuće i osjećamo se veoma ugodno. Moji roditelji su došli pola godine nakon mene i uživaju u miru, posebno u poređenju s velikim gradom. Za mene je u Hoffenheimu sve ispalo savršeno.
Tvoj ugovor traje do 2016. i moguće je da ćeš tada, sa skoro 32 godine, potpisati još jedan posljednji ugovor. Možeš li zamisliti da završiš karijeru u TSG-u?
Već sam dugo ovdje – bit će deset godina. Ponekad pomisliš: možda bi promjena donijela novi impuls. U fudbalu se stvari brzo mijenjaju, ali ja volim ovaj klub! TSG mi je mnogo dao, a i ja sam dao mnogo TSG-u. Posljednjih godina sve je jednostavno odgovaralo i naravno da mogu zamisliti da produžim ugovor.
Tvoj lični tok sezone je gotovo simboličan za cijelu ekipu: težak početak, zatim suspenzije i na kraju povreda. Kako opisuješ posljednjih pola godine?
Katastrofa! Sezona jednostavno nije dobro počela. Onda počneš previše razmišljati zašto ne ide. Povreda je samo dodatni problem. Bio sam stvarno spreman i radovao sam se drugom dijelu sezone, a onda se desi nešto ovako. Ovo je bila najgora sezona u mojoj karijeri. To je stvarno šteta, jer smo željeli puno postići, ali mnogo toga je krenulo po zlu. Sada moramo izaći iz ove situacije. Siguran sam da možemo!
Sada se vraćaš u odlučujućoj fazi. Da li odmah ciljaš na mjesto u prvih 11 ili kakvi su ti ciljevi?
Želim jednostavno pomoći. Drago mi je što sam se vratio i što sam spreman. Konkurencija u ekipi je važna i sada ću vršiti pritisak, iako moram reći da su Williams i Weis u posljednje vrijeme igrali dobro. Dat ću sve od sebe i pokušati otežati treneru izbor.
