Zdravo Sejade. Kako danas gledaš na svoje vrijeme u Hoffenheimu?
Sejad Salihović:
„Bilo je to jedno pozitivno razdoblje, zajedno smo slavili velike uspjehe. Uz to sam stekao mnogo prijatelja i ovdje sam se uvijek osjećao ugodno. Slobodno mogu reći da je to bilo najemotivnije vrijeme u mom životu.“
Šta si ranije znao o Hoffenheimu?
Salihović:
„Iskreno, prije toga nisam mnogo čuo o Hoffenheimu. Tada se u Berlinu više nisam osjećao dobro. U tom periodu me je Ralf Rangnick pitao mogu li zamisliti prelazak u TSG. Nisam znao gdje se Hoffenheim tačno nalazi, znao sam samo da je negdje blizu Stuttgarta.“
Koja je tada bila vaša tajna uspjeha?
Salihović:
„Naša filozofija da nijedan igrač nije iznad kluba – timski duh je bio najvažniji. Uvijek je vladala dobra atmosfera i zabava. Samo tako se može postići uspjeh. Već u drugoj ligi niko nije očekivao da ćemo biti tako uspješni. Za nas igrače to je bio izazov i zajedno smo ga prihvatili. Svi smo bili u vrhunskoj fizičkoj formi, to je bila osnova. Uz uspjeh je došlo i samopouzdanje. Tako smo ponekad igrali nevjerovatan fudbal i oduševljavali ljude.“
Jedan od vrhunaca sigurno je bilo prvo gostovanje kod FC Bayerna kao lidera na tabeli…
Salihović:
„Cijeli svijet je gledao tu utakmicu. Prije meča bilo je malo prepucavanja – to je sve dio fudbala. Na kraju smo nesretno izgubili, ali to je utakmica koja se ne zaboravlja.“
Kad smo kod nezaboravnog – takva je bila i borba za opstanak u posljednjoj utakmici u Dortmundu.
Salihović:
„To je bio jedan od najvažnijih trenutaka u mojoj karijeri. Već su nas bili otpisali i praktično nismo imali šanse da ostanemo u ligi. Ali se nikada nismo predali. BVB je poveo 1:0 već nakon šest minuta. Po toku igre mogli su voditi i 5:0. Iako su sedmicu kasnije igrali finale Lige prvaka protiv Bayerna, nastupili su u najjačem sastavu. Mi smo tada pokazali snagu kao ekipa i učinili nemoguće mogućim. Bilo mi je jasno da ćemo s tim zamahom dobiti i baraž.“
Tvoja dva penala bila su presudna za plasman u baraž. Koliko si bio nervozan prije izvođenja?
Salihović:
„Već sam ranije šutirao mnogo penala i nikada previše ne razmišljam na bijeloj tački. Znao sam da moram zabiti i šutirao sam kao i uvijek. Malo nervoze je bilo, a kod drugog penala je čak jedan igrač BVB-a morao stati na gol – to je bilo prilično neobično. Iskreno, Kevina Großkreutza u početku uopšte nisam primijetio, a onda odjednom vidim kako oblači golmanski dres. Često sam birao sredinu, jer većina golmana ne ostaje stajati. Großkreutz je pokušao da me zbuni skačući lijevo-desno po liniji. Na kraju je bila dobra odluka pucati u sredinu.“
Možeš li nam ispričati neku anegdotu iz tog vremena koja do sada nije bila poznata?
Salihović:
„Prije naše pobjede od 5:0 u gostima u Berlinu, ni Sven Schipplock ni ja nismo očekivali da ćemo biti u početnoj postavi. U hotelskoj sobi smo zato igrali PlayStation do jedan sat ujutro. Niko s nama ranije nije razgovarao, pa smo bili sigurni da ćemo sjediti na klupi. Na sastanku ekipe trener je okrenuo papir s imenima prvih jedanaest – Sven i ja smo bili u startnoj postavi. Pomislili smo: ‘Bože, da smo barem ranije legli’. (smijeh) Na sreću, obojica smo učestvovali golovima i asistencijama u najvećoj gostujućoj pobjedi u historiji kluba.“
Navijači su posebno cijenili tvoju vjernost klubu. Jesi li ikada poželio preći u neki drugi klub?
Salihović:
„Moja porodica mi je uvijek bila najvažnija, zato sam odbio mnoge ponude. Ovdje smo uvijek bili sretni i nikada nije bilo razloga da mijenjam klub. Uvijek mi je bilo lako produžiti ugovor i veoma sam zahvalan TSG-u. Dolazak ovdje bio je najvažniji korak u mom životu i tu zahvalnost sam uvijek želio pokazati klubu.“
Šta si posebno cijenio kod TSG-a?
Salihović:
„Velika je prednost imati mir kako bi se razvijao i radio na svojim ciljevima. Osim toga, ljudi u TSG-u drže zajedno – to je ovdje najvažnije. Sve je brzo krenulo uzlaznom putanjom i uspjeh je potvrdio rad ljudi koji ovdje rade. Naš ekonom Heinz Seyfert je, na primjer, uvijek bio važna osoba za mene. Imam ogroman respekt prema onome što radi za momke. On je legenda, iako sam se ponekad morao potruditi da razumijem njegov dijalekt.“ (smijeh)
Kako vidiš svoju ličnu budućnost?
Salihović:
„Želim igrati fudbal još godinu ili dvije, a onda razgovarati s Dietmarom Hoppom o tome šta je moguće u TSG-u. Ovdje je moj dom.“
Nema komentara:
Objavi komentar