Savršen penal - Sejad Salihović

Savršen penal

Penali su jedan od najvećih uzbuđenja u fudbalu. Svaki put kada igrač postavi loptu na bijelu tačku, napetost raste. Osim rekorderki TSG-a po broju golova Andreja Kramarića, jedan igrač u historiji kluba posebno je povezan s penal tačkom: legenda Hoffenheima Sejad Salihović izveo je ukupno 32 penala u Bundesligi između 2008. i 2014. godine – i postigao 28 golova. U posebnoj rubrici za magazin SPIELFELD, 37-godišnjak se suočio s maskotom kluba Hoffijem u izazovu izvođenja penala i objasnio kako savladati golmana i usavršiti svoju rutinu izvođenja penala.

Odluka sudije

„Kada sudija pokaže na bijelu tačku, najvažnije je prvo gledati prema penal situaciji, ostati smiren i pribran, a zatim se koncentrisati na zadatak pred sobom. To može biti veliki izazov, posebno za mlade igrače. Kondicija je također važan element za uspješan penal. Ako trčim sa pulsom od 120 otkucaja u minuti i izgubim koncentraciju zbog toga, to će očito uticati na izvođenje. Ako počnem, a puls mi je 120 i zbog toga se ne mogu koncentrisati, to utiče na izvedbu. Izvođenje penala zahtijeva kombinaciju koncentracije, snage i preciznosti. Jedna stvar koju ne smijete zaboraviti jeste da, ako se ne osjećate dobro ili imate lošu utakmicu, uvijek treba prepustiti penal saigraču. Gol za tim uvijek je važniji od toga da postignete gol sami. Promašiti penal uvijek boli, posebno ako to znači da tim gubi bodove kao rezultat.“

Odluka sudije

„Kada sudija pokaže na bijelu tačku, najvažnije je prvo gledati prema penal situaciji, ostati smiren i pribran, a zatim se koncentrisati na zadatak pred sobom. To može biti veliki izazov, posebno za mlade igrače. Kondicija je također važan element za uspješan penal. Ako trčim sa pulsom od 120 otkucaja u minuti i izgubim koncentraciju zbog toga, to će očito uticati na izvođenje. Ako počnem, a puls mi je 120 i zbog toga se ne mogu koncentrisati, to utiče na izvedbu. Izvođenje penala zahtijeva kombinaciju koncentracije, snage i preciznosti. Jedna stvar koju ne smijete zaboraviti jeste da, ako se ne osjećate dobro ili imate lošu utakmicu, uvijek treba prepustiti penal saigraču. Gol za tim uvijek je važniji od toga da postignete gol sami. Promašiti penal uvijek boli, posebno ako to znači da tim gubi bodove kao rezultat.“

Odlučite se

„Ne obraćajte previše pažnje na golmana, sjetite se svojih prošlih penala i onda odlučite koju opciju ćete izabrati. Uvijek sam donosio brzu odluku da idem u jedan od uglova ili po sredini, ali je dobro slušati svoj instinkt. Većinu vremena sam birao visoko, jer je tada toliko teže ili gotovo nemoguće za golmana da dohvati loptu kad je visoko, idealno što bliže stativi. Golman može otići u pravom smjeru, ali lopta će i dalje završiti u mreži. Morate biti odlučni u glavi, jer ako navijači protivničkog tima zvižde dok trčite prema lopti i promijenite mišljenje, vaš udarac neće biti siguran i vjerovatnoća promašaja će biti veća.“

Lopta

„Uvijek sam je postavljao sa etiketom okrenutom prema meni. Drugi izvođači često postavljaju loptu sa ventilom okrenutim prema gore ili u stranu. Lopta treba biti postavljena uvijek na isti način za svaki penal. To vam daje dobru tačku za cilj. Uvijek sam cijenio fiksnu rutinu jer je to pomagalo koncentraciji, kao i poravnavanje terena gaženjem oko mjesta za penal, jer tamo često ima neravnina.“

Mentalna borba

„Golmani često pokušavaju odgoditi penal kako bi izbunili izvođača. Ili vam nešto pričaju dok vam predaju loptu kako bi vas izbacili iz ritma. Ali ja sam uvijek bio prilično opušten, to je dio igre – a u tom trenutku sam već znao gdje ću ciljati. Dobro je biti smiren i nasmijati se umjesto da ulazite u prepirku. Ignorisanje provokacija i protivničkih navijača, fokusiranje samo na udarac – to je uvijek bio moj recept za uspjeh.“

Pristup lopti

„Danas mnogi izvođači penala skaču, preskaču ili hodaju prema lopti – ja sam uvijek išao ravno, bez ikakvih efekata ili pokazivanja. Čim sam počeo, nikada nisam gledao golmana, to će vas samo omesti. Također, pristup treba uvijek biti isti, meni su to bile četiri koraka. Skoro uvijek sam zakrivao loptu, pa kao ljevak sam stajao lagano desno od lopte kako bih dobio savršen ugao za udarac. Također je važno uzeti svoje vrijeme i ne počinjati trčati čim sudija odsvira – vi odlučujete kada počinjete, a ne zvižduk. I najvažnije: nikada nemojte mijenjati mišljenje o tome gdje ćete udariti tokom trčanja.“

Udarac

„Sada dolazi snaga. Savršen penal će završiti u mreži bez obzira da li golman ide na pravu stranu. Zato sam volio snažne penale više od čipovanih ili udaraca unutrašnjim dijelom stopala. Ako pucate dobro i golman odbrani, nemate se čemu zamjeriti. Ali ako loptu ubacite u ruke golmana, izgledate glupo. Cilj je velik, ali i dalje morate odabrati mjesto ako se odlučite za opciju snage. Također, skoro uvijek sam udarce iz penala davao s puno krivine, što je golmana činilo još težim jer se lopta zakrivila od njega. Sve se svodi na savršenu kombinaciju snage i preciznosti. Većinu vremena znate hoće li lopta ući čim je udarite jer osjećate da ste dobro pogodili. Uvijek sam uživao u tom trenutku jer, kao što znate, nema boljeg osjećaja od gledanja kako lopta pogađa mrežu.“

Proslava

„Naravno, postoji velika radost nakon svakog gola, ali posebno jaka nakon penala jer duel s golmanom stvara dodatnu napetost. Ipak, ja nisam previše slavio. Većinom sam samo podigao kažiprst u zrak. Pošto sam obično udario loptu toliko jako, često bi se odbila natrag prema meni. Onda bih je podigao i slavio s njom u rukama. To je lijep trenutak, posebno jer je i nagrada za sav trud na treninzima. Postizanje penala može izgledati lako, ali rezultat je dodatnih sati na treningu. Kao mlad i kasnije tokom karijere, uvijek sam radio dodatne treninge za penale i slobodne udarce. To je bila osnova za mnoge golove iz prekida koje sam postigao u Bundesligi.“

Pritisak protiv Großkreutza, čip preko Lenoa

Dramatične scene odigrale su se u Dortmundu 18. maja 2013.; utakmica 34. kola između BVB-a i TSG-a je jedna od najlegendarnijih u Bundesligi. Pred više od 80.000 navijača, Borussia, koja je nedjelju kasnije trebala igrati finale Lige prvaka protiv Bayerna, imala je vodstvo 1:0 veći dio utakmice. TSG je bio na 17. mjestu i činilo se da je osuđen na ispadanje.

Ali onda je došao Sejad Salihović. Bosanac je realizovao dva penala, drugi protiv igrača iz polja Kevina Großkreutza, koji je zamijenio Romana Weidenfellera nakon što je ovaj isključen. Finale je bilo napeto do kraja, a Salihović se i danas sjeća: „Jürgen Klopp je izveo svoj najbolji tim i bili su odlučni da nas sruše. Trebali smo biti 5:0 dolje. Bilo je čudo što smo uspjeli da se vratimo. Prvi penal, u 77. minuti, pogodio sam vrlo sigurno u gornji desni ugao. Ali drugi se činio težim.“

Ipak, Salihović je ostao smiren u pulsirajućoj atmosferi stadiona. „Kada je dosuđen drugi penal, prvo sam otišao do klupe da popijem malo vode. Usput sam razmišljao: definitivno ću ga poslati visoko po sredini. Ako golman odbrani, to je tako. Na putu nazad ka penalu vidio sam da Großkreutz stoji u golu. Pomiče se po liniji, pokušavajući me omesti. Ali nije me bilo briga, odlučio sam i slijedio to. Bio je to fantastičan osjećaj kada je lopta ušla u mrežu. Nikada neću zaboraviti taj dan. Moglo je završiti tako da budem gubitnik, ali imao sam vjeru u svoje sposobnosti i ostao smiren. Penal je prošao, pobijedili smo 2:1 i tako se plasirali u baraž protiv Kaiserslauterna. Jednom sam promašio penal protiv njih, ali smo ipak učinili dovoljno da ostanemo u ligi,“ kaže „Sali“ smijući se.

Također se jasno sjeća nekoliko promašenih penala i želje da se iskupi: „Bernd Leno je jednom obranio moj penal pravo u ugao za Leverkusen. Bio je to dobar penal i izvanredna odbrana. Rekao sam svima: ako dobijemo još jedan penal, ja ću ga čipovati preko Lenoa. I upravo se to dogodilo. Bilo je to lično nadmetanje, ali smo se dobro nasmijali poslije utakmice.“

× VIDEO | Savršen penal