Savršen penal - Sejad Salihović

Zvižduk za penal

“Prvo, najvažnije je: radovati se penala, ostati miran, biti smiren i koncentrisan odmah nakon odluke sudije. Ovo je naravno veliki izazov, posebno za mlade igrače. Kondicija je takođe važan preduslov za dobar kazneni udarac. Ako trčim i imam otkucaje srca 120 i ne mogu se koncentrirati zbog toga, to utiče na izvođenje. Jer jedanaesterac je veza između koncentracije, snage i preciznosti. Ono što nikada ne smijete zaboraviti: ako se ne osjećate dobro ili imate loš dan, uvijek treba pustiti saigraču da izvede penal. Gol za tim je uvijek važniji od gola za sebe. Promašeni šut je uvijek gorak, posebno ako znači gubljenje poena.”



Odluka

“Samo malo pogledate golmana, razmislite o njegovim prošlim penalima i onda se odlučite za varijantu. Uvijek sam se brzo odlučio za ugao gola ili sredinu, ali sam često pratio svoj osjećaj. Uglavnom sam birao i visoku varijantu jer je golmanima mnogo teže ili gotovo nemoguće doći do lopte kada ona pogodi gornju polovinu, što bliže stativi. Tada golman može izabrati pravi ugao - ali lopta ipak pogađa. Morate biti bistri u glavi, jer ako protivnički navijači zvižde kada počnete, a onda se ponovo predomislite, šut neće biti tako siguran i stopa promašaja će biti veća."



Loptu

„Uvijek ga stavljam tako da je etiketa okrenuta prema meni. Ostali šuteri uvijek postavljaju loptu sa ventilom okrenutim prema gore ili u stranu. Loptu treba spustiti potpuno isto za svaki kazneni udarac. To vam daje dobar cilj. Uvijek sam cijenio fiksni proces jer je to bio dio moje koncentracije. Kao i zaglađivanje trave sa nekoliko udaraca oko penala jer tamo često ima mnogo neravnina.”



Mentalni duel

“Često golmani odgađaju izvođenje kako bi uznemirili šutera. Ili vam daju loptu da razgovara sa vama i izbace vas iz ravnoteže. Tu sam zapravo uvijek bio prilično opušten, to je dio igre - i u tom trenutku sam već znao gdje ću pucati. Dobro je imati određeni nivo hladnokrvnosti i smijati se radije nego se upuštati u okršaje. Ignorirajte provokacije i navijače, fokusirajte se na kadar – to je uvijek bio moj recept za uspjeh.”



Trčanje gore

„U međuvremenu, mnogi šuteri skaču, skaču ili hodaju do lopte – ja sam uvijek trčao, bez pozorišta ili predstave i od tada nisam ni pogledao golmana, samo me odvlači pažnju. Pristup bi uvijek trebao biti isti, za mene su to bila četiri koraka. S obzirom da sam skoro uvijek šutirao savijanjem, stajao sam malo desno od lopte kao lijevonogi igrač kako bih imao savršen ugao za šut. Takođe je veoma važno da se odvojite i da ne počnete da trčite čim sudija zviždi. Vi odlučujete kada ćete početi, a ne zvižduk. I ono što je najvažnije: nikada se ne predomislite gdje ćete pucati tokom utrke.”



The shot

“Sada moć dolazi u igru. Perfektno izveden penal također ide u gol ako golman odabere pravi ugao. Zato sam zapravo više volio snažne penale od onih ukočenih ili izbačenih. Jer ako je dobro pogođen i spašen, ne morate kriviti sebe. Ali ako igrate loptu u naručje golmana, izgledate glupo. Cilj je veliki, ali morate biti u stanju da malo šutirate ako odaberete moćnu varijantu. Takođe sam skoro uvek šutirao sa dosta spina, što golmanu još više otežava jer se lopta okreće od njega. Ovisi o savršenoj kombinaciji snage i preciznosti. Većinu vremena već znate da li će lopta uletjeti u gol, jer od trenutka kontakta možete znati da li ste je dobro pogodili. Uživao sam u ovom trenutku



Navijanje

“Naravno da je radost nakon svakog pogotka ogromna, pogotovo što si prethodno napetiji zbog duela sa golmanom nego prije normalnog gola. Ali nisam baš navijao, uglavnom samo malo pokazivanjem kažiprsta. Pošto sam obično tako snažno šutirao loptu u mrežu, često mi je odbijala. Tada sam ga uhvatio i slavio sa loptom u rukama. To je lijep trenutak jer je to i nagrada za naporan trening. Jer realizacija penala često izgleda lako, ali je rezultat dodatnih smjena na poligonu. Još od detinjstva i kasnije tokom karijere, uvek sam davao dodatne treninge da bih vežbao penale i slobodne udarce. To je bila osnova za moje brojne standardne golove u Bundesligi.”



Pun raspon protiv Grosskreutza, Čip protiv Lena

Dramatične scene odigrale su se u Dortmundu 18. maja 2013. Utakmica između BVB i TSG 34. utakmice jedan je od najlegendarnijih duela u Bundesligi. Pred više od 80.000 navijača, Borusija, koja je nedelju dana kasnije igrala protiv minhenskog Bajerna u finalu Lige šampiona, dugo je vodila sa 1:0. U tom trenutku, TSG je bio na 17. mestu na tabeli uživo i izgledalo je da je direktno ispadanje zapečaćeno. Ali onda je došao Sejad Salihović. Bosanac je realizovao dva penala, drugi protiv terenskog igrača Kevina Großkreutza, koji je postigao pogodak za Romana Weidenfellera, koji je isključen. Nervozno finale kojeg se Salihović još dobro sjeća: „Jürgen Klopp je izveo svoj najbolji tim i stvarno su htjeli da nas obore. Odavno smo trebali gubiti 5-0. to je bilo čudo da smo se ponovo vratili. Lako sam pogodio prvi penal u 77. minutu u gornjem desnom uglu, ali su stvari postale malo turbulentnije sa drugom.”

Ali Salihović je ostao ledeno hladan u drhtavom fudbalskom hramu. “Kada je izrečena druga kazna, otišao sam u banku da nešto popijem. Na putu do tamo sam pomislio: sigurno ću pucati visoko u sredinu. Ako prestane, neka bude. Na povratku u kazneni prostor vidio sam da je Grosskreutz bio na golu. Skakao je okolo na liniji i htio me iznervirati. Ali nije me bilo briga, doneo sam svoju odluku i onda je sproveo. Kada je lopta pogodila mrežu, bio je sjajan osjećaj. Nikada neću zaboraviti ovaj dan, mogao sam postati veliki gubitnik. Ali vjerovao sam u svoje sposobnosti i ostao miran. Lopta je udarila u zemlju, pobijedili smo sa 2-1 i ispali protiv Kaiserslauterna.

Vrlo jasno se sjeća i nekoliko promašenih penala – i želje za osvetom: „Bernd Leno je jednom izveo jednog od mojih iz desnog ugla za Leverkuzen. Dobro je pucano i odlično držano. Pa sam rekao svima: Ako dobijemo još jedan penal tamo, ja ću ga baciti preko Lena. Tako se i dogodilo, bio je to mali lični duel, ali smo se tome smijali nakon utakmice." 

VIDEO