Tako je 2008. poslije utakmice sa Turskom govorio Sejad Salihović čiji je gol ljevicom, ako pitate navijače, među najljepšim koje su Zmajevi ikada postigli. Odlučivao je utakmice, punog srca jurišao po toj lijevoj strani, a cijenili su ga gotovo svi zbog toga što je bio samozatajan, skroman… Imao je karijeru bez ijednog skandala.
Ostao je Salihović i nakon karijere u fudbalskim vodama. Trenutno je na platnom spisku Hoffenheima, a jedno vrijeme je u ovom klubu radio i kao trener u mlađim kategorijama. U razgovoru za Reprezentacija.ba portal kaže kako je shvatio da to nije ono čime se želi baviti u budućnosti
"Bio sam pomoćnik u selekciji do 17 godina i u rezervnoj, ali dosta, primijetio sam da se puno nerviram i da to jednostavno nije za mene (smijeh). Sada sam u klubu zastupljen malo oko tog medijskog dijela. Cilj mi je da se više približim prvom timu, razgovarat ću sa ljudima u klubu, pa vidjet ćemo šta i kako", kaže danas 40-godišnji Salihović na samom početku razgovora.
U Hoffenheimu, po običaju, nije jedini Bosanac. Nedavno je ovaj bundesligaš iz Herthe doveo i Harisa Tabakovića kojem za sada ne ide kako je planirao.
"Upoznao sam ga, pričali smo nekoliko puta. Ušao je par puta u igru, sigurno da želi biti standardan, ali treba vrijeme. Došao je i u jednom turbulentnom periodu u kojem je bilo određenih varnica oko navijača i direktora. Sada se to smirilo. Volio bih da zaigra više u narednom periodu".
MAĐARSKU SMO TREBALI POBIJEDITI
Priču sa Salihovićem smo usmjerili na reprezentaciju Bosne i Hercegovine čiji je dres nosio na 47 utakmica. Gledao je posljednje utakmice protiv Njemačke i Mađarske."Protivnici jesu bili teški, ali mislim da smo trebali dobiti Mađarsku, pogotovo na domaćem terenu. Vidljivo je da ova ekipa ima potencijal i par mladih, dobrih, fudbalera kojima bi dobro bilo da je tu još neko iskusniji. To nam treba. Pročitao sam da na pobjedu čekamo već više od godinu dana. Koliko god to tužno zvučalo, treba imati u vidu da je bilo puno problema u zadnje vrijeme, mijenjali su se selektori svako malo… Naši ljudi bi sve odmah, a to ne može baš tako".
Vidljivo je da dvojac Spahić – Barbarez insistira na disciplini. Mnogi će reći kako radi ustvari ono što je njemu smetalo kao igraču i velikom profesionalcu.
"Naravno da je disciplina potrebna u svakom timu, ali ne valja ni to previše. Igrači nisu vojska kojoj ćete reći ne smijete ovo, ne smijete ono… Bili su i oni igrači, znaju to dobro. Bolje je sve ih zajedno odvesti na ćevape, haha. Za mene je puno važnije napraviti atmosferu koja je i nas krasila u ono vrijeme. Ćiro je to posebno znao balansirati. Znao je tačno s kim i koliko može. Ako je koga i uhvatio da izlazi, to nije bio problem ako je isti taj igrač nekoliko dana kasnije ostavio srce na terenu. Ponavljam, disciplina je važna, ali je važno i da svi budu jedno".
NISAM SE MIJEŠAO GDJE MI NIJE MJESTO
Tako više nije bilo ni tolerancije za “bubice” Anela Ahmedhodžića s kojim su probleme imali, kako Barbarez, tako i prethodni selektori.
"Da je dobar igrač, jeste, ne bi bez razloga bio u Engleskoj. Malo sam to čitao i šteta je što je tako ispalo na kraju. Kod nas je toga uvijek bilo. Ili mediji zakuhaju, ili se miješa menadžer ili roditelji… Igrač treba sam sa sobom razjasniti želi li igrati ili ne. Meni lično je svaki dolazak na okupljanje bio poseban i težio sam samo ka tome da odigram najbolje što mogu. Nikada se nisam želio praviti važan ili miješati gdje mi nije mjesto. Poštivao sam sve što bi selektor odlučio".
I dalje je u kontaktu sa brojnim fudbalerima iz svoje generacije.
"Ma, često se sjetim tih dana. Iako je i kod nas bilo sitnih problema, na taj period danas gledam kao na jedan od najljepših u karijeri, a sa mnogima se i dalje čujem. Imam kontakt sa Džekom, Misimovićem, Spahićem, Muslimovićem, pa Ibiševićem posebno… Pričamo mi o svemu ovome često", kaže Salihović na kraju.
Nema komentara:
Objavi komentar